pet - 20.07.2007
Neka ti srce propupa

U dobru i u zlu
Pred svaku oluju
Kada padne noć
Večer kada dođe
Kada vatra plamti
Sve kada se pamti
Suza dok se lije
Smijeh plač smjenjuje
Bez jada i čemera
Bez kompasa i kutomjera
Kada se pretjera
Kada se nigdje ne žuri
Minuta uri punoj juri
Kada smrt polako kuca
Na spomen imena ti se štuca
Krv u mozak ti jurca.

Kada nada tugu smjenjuje
Kiša sa suncem izmjenjuje
Kada vrućine zapeku
Korito izlije rijeku
Polje kada oživi
Otiđu oblaci sivi
Kada briše mećava
San postane java
Legneš pa ti se ne spava
Otežala ti glava
Kada bijeli snijeg zapadne
Nastupe noći hladne
Kada ti nešto zbore
Laži o meni govore
Pisma kada ne stižu
Kada ti trnci tijelom gmižu
Kada zvona zvoniti prestanu
Svi najednom nestanu.

Kada te tijelo jednostavno izda
Srce konačno prizna
Kada zadnji vlak prođe
Misao crna dođe
Ptica svome domu odleti
Ti se mene sjeti
Ako već drugi nisu
Otiđi na neku misu
Svijeću mi zapali
Ono dobro u meni pohvali
Bogu se zahvali
Na dar onaj mali
U životu što ti dade
Što ne stade
Kada me više nije bilo!

Ti nikada ne plači
Ne daj da te tlači
Nitko te nije vrijedan
Život je samo jedan
Popij jednu za mene
Čašu podigni visoko
Neka ti bistro bude oko
I sve široko i duboko
Što želiš u životu
Nemoj uzimati grehotu
Ni na svoju sramotu
Što nismo zajedno tu!

Znaj gdje god svejedno
Uvijek ćemo biti jedno
Možda je to bijedno
Što sada ti pišem
Ali samo za tebe dišem
I kada disati ne mogu
Kada sam se predao Bogu!

Shvatiti ćeš jednoga dana
Sigurno nećeš biti sama
Neka ti svjetlost izgura tamu
Neka ti društvo razbije osamu
Neka ti bude toplo ognjište
Napusti svoje skrovište
Punim plućima živi
Sve grane svoje oživi.

Neka ti srce propupa
Neka tuče i lupa
Za nekoga k'o te voli
Ne daj da te boli
Što mene nema više
Ništa neće da izbriše
Da smo se nekada voljeli
Da se nismo preboljeli
Da smo ljubav ogoljeli
I da život dalje ide
Da se dva bića ne stide
Žalosno ako drugi ne vide!
Biti na dva kraja svijeta
Ne žalimo ni jednoga ljeta
Koje smo zajedno proveli
Jer smo se draga voljeli
…©

 
objavio jjbraddock 20. srpanj 2007 16:37:00 | Permalink | 4 Komentar(a)


  • 21. srpanj 2007 9:32:00, observer

    Wow. Tmurna i snažna pjesma. Sve u svemo jako lijepo.

  • 22. srpanj 2007 19:36:00, Auroraisa

    "ovo malo duše" uvijek pjeva jedinstvenim notama...

  • 28. srpanj 2007 14:38:00, Blonde_Venera

    Lijepo kao i uvijek...

  • 4. listopad 2007 18:52:00, uzorita

    Odličan blog i velika šteta što je napušten!

  • uto - 10.07.2007
    Bila je

     

    Bila je ono što sam želio,
    Sanjao i veselio,
    Bila je mašta moja,
    Ali još uvijek svoja.

    Bila je moja muzika,
    Najbolja prilika,
    Bila je dio mojih snova,
    Teških ljubavnih okova.

    Bila je tako lijepa,
    Slušala je sve što sam govorio,
    Gledala me kao slijepa,
    A ja sam je dvorio.

    Bila je život moj,
    Ja nisam bio njen,
    Gledao sam je kao broj,
    Gluh i nijem.

    Bila je moja ljubav,
    Rekao joj nisam,
    Osjećao se kao gubav,
    Što nisam bio s njom prisan.

    Bila je moja sreća,
    Moj prvi cvijet,
    Bila je od mene veća,
    Cijeli moj svijet.

    Bila je moja pjesma,
    Moja najbolja rima,
    Kao nepresušna česma,
    Koju svatko želi da ima.

    Bila mi je sve u životu,
    A ja sam to odbacio,
    Načinio sam veliku sramotu,
    Opet sam podbacio.

    A sad slušam svoju bol,
    Na srcu žig nosim,
    Koliki sam bio vol,
    Kako glupo životu prkosim
    …©

     

     
    objavio jjbraddock 10. srpanj 2007 0:49:00 | Permalink | 7 Komentar(a)


  • 10. srpanj 2007 1:06:00, majolina

    "Bila je moja pjesma, Moja najbolja rima, Kao nepresušna česma, Koju svatko želi da ima." - ovaj deo posebno izdvajam, jer nekako uvek imamo nekom kome pisemo rime, ko nas inspirise, pa bilo to da se radi o nekom ko nam nikada nije bio deo zivota... vec samo inspiracija i tiha ljubav... Pesma je odlicna

  • 10. srpanj 2007 3:13:00, monday

    :grli:

  • 10. srpanj 2007 8:59:00, natuknica

    Ma ne treba trošiti vrijeme na samooptuživanje. Žaleći nad jednom glupošću u životu koju smo napravili, lako napravimo drugu i još poneku. Treba zasukati rukave i okrenuti se naprijed. Nastojati izbjeći nove gluposti umjesto plakanja nad prolivenim mlijekom.

  • 10. srpanj 2007 11:33:00, Blonde_Venera

    Ugodan dan ti zelim....

  • 10. srpanj 2007 12:59:00, medeja7

    Kiss.:)))

  • 2. ožujak 2009 19:10:03, Val (Neregistriran)

    a mišu mali....
    pusice ostavljam.....
    :*

  • 14. prosinac 2010 1:28:32, tajnatajna

    pozdrav od tajne, lijepe misli uvjek kod tebe:)

  • čet - 05.07.2007
    Odriješi Gospode kesu…

    Podari svima što im nedostaje,
    Ljubavi kojima treba,
    Nekome koricu kruha,
    A nekome hljeba,
    Nekome krova nad glavom,
    Da rijekom plovi splavom.

    Nekome ručak, malo sna,
    Nekome da se ogrije drva,
    Pa nije ovo molitva prva,
    Nekome da se više smije,
    Meni znaš što treba,
    Nisam toliko ni važan,
    Iako tebi jesu svi,
    Pa zato im podari,
    Bar malo sreće u danima što dolaze, da brzo ne prolaze.

    Nemoj Bože zaboraviti,
    Nekoga i pohvaliti,
    Svi ćemo ti se zahvaliti,
    Ako ćeš nam podariti,
    Bar gram sreće,
    Pa i onima gladnima vlasti,
    Njih možda razvlasti,
    Ako im nije potrebna,
    Ako dobro ne služe,
    Samo ako zasluže,
    Pokajnicima daruj pokajanje,
    Nekima i milost, drugima oprost,
    Ako te za njega mole.

    Nemoj ni mene zaboraviti Bože,
    Moje se želje sa svakim stihom množe, podari malo više sjaja,
    Bolesnima zdravlja,
    Onima koji se muče,
    Rukom svojom bol odnesi,
    Na oltar prinesi,
    Daruj što srcem žele,
    Pa ako je i smrt ta,
    Neka ne bude bolna,
    Neka tiho tebi hode,
    Kao žubor potoka vode.

    Daruj im nepregledna prostranstva,
    Neka se ispune proročanstva,
    Onih koji su na putu,
    Neka se svojima zdravi vrate,
    Oni koji zgriješe,
    Neka za to plate,
    Ali nemoj dopustiti,
    Nemoj se i ti opustiti,
    Pa sve sudbini prepustiti,
    Sve nas u isti koš strpati,
    Da moramo platiti i trpiti,
    Za grijehe tuđe,
    Ima li što grđe?

    Ne zaboravi mene Bože,
    Ne zaboravi niti jedno dijete,
    Njihove oči male pune sjete,
    Ruke koje mole i traže,
    Ono što samo oni znaju da im je draže,
    Nemoj im uzeti majku,
    Ni oca njihova,
    Sestru ili brata,
    Otvori im sva vrata,
    Za sreću njihovu,
    Daruj im mir i blagostanje.

    Ne zaboravi Bože,
    Nemoj zaboraviti nikoga,
    Molimo te kao Boga jedinoga,
    Bez obzira koje smo vjere,
    Nemoj da nas to kasnije ždere,
    Kao i što tebe može,
    Ako im se ne ostvare želje,
    Ako im to ne priuštiš,
    Kad samo zašutiš,
    Pređeš preko naših molitvi,
    Pa i nečijih kletvi,
    Vjerujem u Tebe.

    Nemoj me samo ražalostiti,
    Nemoj nas razočarati,
    Nemoj začarati,
    Lažnu nadu nam davati,
    Kao i ljudi se prodavati,
    Budi mudar kao što jesi,
    Svemoćno nam sve ostvari,
    Darove nam podari,
    Onako redom kao što znaš,
    Svaku tugu i bol prepoznaš.

    Javi mi molim te ako doznaš,
    Kada će to biti,
    Kada ćeš na dugi put krenuti,
    Darove sreće darivati,
    Svaku rupu pokrivati.

    Nemoj zaboraviti Bože,
    Nadam se da si od riječi,
    Da ti nitko do čovjeka nije preči,
    Vjerujem u Tebe,
    Kao što vjeruje uho moje u tvoj govor,
    Kao što čovjek srcem vjeruje,
    A djelom svojim pretjeruje,
    Podari svakome raj na zemlji,
    Da se ne prepuste zebnji,
    Za budućnost svoju.

    I ti sam znaš,
    Da nam pripadaš,
    Kao i mi tebi,
    Pa kako onda ne bi,
    Djeci svojoj mir podario,
    Sve to obznanio,
    Da sve blješti i sjaji,
    Podari sreće ovoj raji.

    Nemoj zaboraviti svoja čuda,
    Nekima su ona luda,
    A nekima samo ruda,
    Da pređu na obalu spasa,
    Da im daš pravo glasa,
    Bar u danima što dolaze,
    Da se s voljenim ne mimoilaze,
    I po kantama smeća ne snalaze,
    Nemoj to dopustiti.

    Odriješi od svojih usta,
    Koja neće biti gladna,
    Koja neće biti jadna,
    Kao što naša jesu,
    Odriješi Gospode kesu,
    I usreći ovu blesu,
    Koja u tebe vjeruje,
    Molitvom se ne smiruje,
    Želje svoje raspiruje.
    Nemoj nikoga zaboraviti,
    Znaš da te ne mogu kazniti,
    Jer ti si taj koji kažnjava,
    Koji se sablažnjava,
    Nad svime što je na zemlji.

    Pa zato te još jednom molim,
    Nemoj me činiti golim,
    Više nego što jesam,
    Ponizan i bijesan,
    Što me boli sve što vidim,
    Pa skoro obnevidim, od sramote,
    Od ljudske grehote,
    Za one koji kraj nas stoje,
    A opet se ne boje,
    Kao mnogi za bogatstva svoja,
    Za koja ne znaju ni broja.

    Ponizno te molim Bože,
    Ne daj da se bijede množe,
    Da gulimo svoje kože,
    Ne daj, da budu ni jedna usta gladna, ni srca jadna, bolesna i bolna,
    Daruj nam bar samo malo,
    Vjeruj, ima nas kojima je stalo..
    ©
     
    objavio jjbraddock 5. srpanj 2007 22:43:00 | Permalink | 1 Komentar(a)


  • 6. srpanj 2007 13:00:00, medeja7

    ...lijepo...danas sam imala jedan razgovor s božjim čovjekom...lijepo, zaista...Kiss.:)))

  • uto - 03.07.2007
    Što je sreća?
    Što je zapravo sreća?
    Za što bi mogli reći,
    Da smo konačno sretni,
    Ispunjeni do kraja?

    Mnogi vežu svoju sreću,
    Uz dolara vreću,
    Ili koji auto ludi,
    Pa prestanu biti ljudi.

    Ili sreću vežu,
    Za Zemljinu težu,
    Dok se ponosno negdje ušetaju,
    Vrijeme o novim krpicama troše,
    Ili nekom blebetanju.

    Dok tako umišljeni špicom prolaze,
    Pogled kraj bijede spuštaju,
    Sebi ne dopuštaju, ako uopće i mogu,
    Shvatiti njihovu tugu!

    Vapaj njihov do njih ne dopire,
    Dok se prkosno pod teretom izvitopere,
    Od te lažne glamurozne šminke,
    Jeftine bezdušne krinke!

    Lažnog osmjeha sreće,
    Koje nitko shvatiti neće,
    Osim onih koji isto tako žive,
    Bez ikakve perspektive,
    Osim one da ponovno odu,
    Širiti svoju modu.

    Njihov portret sreće bez uljepšavanja,
    Kojem uopće ne pripadam,
    Lažna i sramna dodvoravanja,
    Kojima je svjedok i makadam.

    Drugima je pak sreća,
    U naručju voljenih biti,
    Ljubiti i grliti,
    Voljeti i voljen biti.

    Njihov je svijet snova,
    Obojen bojama duge,
    Kao zlatna potkova,
    Kojih se ne stide.

    Njihova sreća,
    Nekada manja, a nekada veća,
    Stane u svega dvije riječi,
    Niko im drugi nije preči,
    Osim osobe voljene,
    Ljubavi ogoljene.

    Možda je to riječ jedna,
    Samo Ljubav vrijedna,
    Borba bespoštedna,
    Koja nam snagu daje!

    Tada budemo samo jedno,
    U lika dva stopljena,
    U novi život uklopljena,
    Kada se zaklinjemo do groba,
    I nema više nikoga,
    Tko nam može ponuditi više!

    Slušamo srce kako tuče,
    Kao Niagara Falls huče,
    Kikoće se i guguće,
    Poskakuje kao da hoće,
    Iz skloništa iskočiti,
    Na dlan voljene kročiti,
    Svu ljubav predočiti!

    Ljubavna sreća ne prestaje,
    Tako lako ne nestaje,
    Kada nas obuzme,
    Sve što treba poduzme,
    Da budemo sretni i voljeni.

    Tada zaboravljamo krpice sa špice,
    Pa i ono tužno lice,
    Što pruža svoj dlan hladni,
    Jer oni nisu sretni,
    Oni su samo gladni.

    Nemojmo biti jadni,
    Podarimo im bar na jedan trenutak,
    Kovanice sreće na dlanu oblutak,
    Jer njihova sreća nije dolara vreća,
    Ona je daleko manja,
    Kao i njihova odjeća tanja,
    Njihova ljubav nije im blizu,
    Oni su samo jedni u nizu,
    Kojim pomoć treba,
    Za koricu kruha ili hljeba.
    ..©
     
    objavio jjbraddock 3. srpanj 2007 17:59:00 | Permalink | 3 Komentar(a)


  • 3. srpanj 2007 19:19:00, medeja7

    Lijepo je podsjetiti se da je SREĆA u malim stvarima, gestama, zagrljaju, pruženoj ruci, jednom pogledu...Kiss.:)))

  • 3. srpanj 2007 19:22:00, varalita

    u svemu postoji sreća. smoa je moramo željeti naći :) mare

  • 3. srpanj 2007 19:31:00, Blonde_Venera

    Lijepi pozdrav!...lijepo je kao i uvijek!



  • 30. lipanj 2007 17:02:00, medeja7

    :)))

  • 30. lipanj 2007 20:20:00, majolina

    nekako kao da sam ovaj zadnji stih ja pisala... zaista divno :)

  • 30. lipanj 2007 23:28:00, tisinaa

    lijepo, lijepi pozdrav!

  • 1. srpanj 2007 11:44:00, selma

    :)

  • 1. srpanj 2007 14:02:00, misty_blue

    Lijepo:))...pozdrav...

  • sri - 27.06.2007
    Mala unutarnja muzika
    Kao da nikada umrijeti neću,
    I uplašio sam se,
    Da ne umrem,
    Kao da nikada nisam ni živio!

    Na trenutak me ošinu tišina,
    Uplaših se i svoje prilike,
    Kakva mi je uopće sudbina,
    Redale su se čudne slike.

    Jesam li što naučio do sada,
    Kolika mi je uopće nada,
    Prisiliti nekoga da me voli,
    Shvatiti ovaj moj život goli.

    Mogu jedino ja voljeti,
    Sve loše preboljeti,
    Mogu se i dalje nadati,
    Željeti i ne stradati.

    Uopće mi važno nije,
    Niti je vrijedno spomena,
    Ono što posjedujem u životu,
    Vrjednija je svaka uspomena,
    I ono tko sam ja.

    Ne želim se s nikim uspoređivati,
    Natjecati i pobjeđivati,
    Drugima uporno podređivati,
    To nikako nije dobro.

    Shvatio sam da moje bogatstvo,
    Nije u količini novca,
    Već u mojoj potrebi,
    Da znam živjeti i s malim.

    Shvatio sam kako malo treba,
    Ponekada jedna riječ,
    Povrijediti voljeno biće,
    A onda mi vječnost treba,
    Da popravim sve to.

    Koliko sam puta molio oprost,
    A nikome ga nisam dao,
    Zato ga svima dajem,
    I s toga se ne kajem.

    Pogledao sam se u ogledalo,
    Ljubio se i zagledao,
    Spoznao sam da ni sam ne znam izreći,
    Ljubav nekome, tko mi nešto znači.

    Odavno sam znao pa se uvjerio,
    Da sam se mnogo puta iznevjerio,
    Jer novcem se može kupiti sve,
    Ali sreća nikada ne.

    Promatram sve oko sebe,
    Vidim očima drugim,
    Onda se ni ne čudim,
    Što drugi isto vide drugačije.

    U ovim godinama konačno sam naučio,
    Iako sam se dosta mučio,
    Da je pravi prijatelj koji sve zna o tebi,
    I unatoč svega te voli.

    Konačno u svemu što me muči,
    Nije dovoljno da mi drugi oproste,
    Moram jednom za sva vremena,
    Oprostiti i sebi...©
     
    objavio jjbraddock 27. lipanj 2007 11:05:00 | Permalink | 3 Komentar(a)


  • 27. lipanj 2007 12:25:00, selma

    :)

  • 27. lipanj 2007 12:40:00, natuknica

    Kao hrpa mudrih izreka, davno izrečenih, složenih u sjetne stihove. Neka ti sutra donese vedar izlazak sunca!

  • 27. lipanj 2007 13:02:00, medeja7

    ...uvijek treba početi od sebe...tu je početak svega...Kiss.:)))

  • sri - 20.06.2007
    Gatara
    Otišao sam kod stare gatare,
    Da mi gleda u karte,
    Učini sve da mi se vrate,
    Izgubljena sreća i draga moja.

    Osjećao sam se kao Rom,
    Umoran i trom,
    Dok s čergom sokacima prolazim,
    Sklonište ne pronalazim,
    Za sve ono što želim.

    Karte je miješala,
    Kao da me vješala,
    Gledao sam njeno lice,
    Dok prevrće kartama kao očima,
    A ne zna da ne spavam noćima,
    Otkada sam te izgubio,
    Grlio i ljubio.

    Prkosno mi je gledala u oči,
    Vrtjela kartama kao da su žive,
    Igrala se sudbinom mojom,
    Preturala mi po životu,
    Vidjela svu moju sramotu,
    Dok ih je slagala,
    Iako znam da me je lagala,
    Vjerovao sam u povratak tvoj.

    Gledao sam joj smeđe ruke,
    Sramio se ljubavi kao bruke,
    Slabosti svoje muške,
    Htio sam si udariti dvije ćuške,
    Kako sam naivan bio,
    Kada sam se na to odvažio.

    O, kako sam sebi bio stran,
    Osjećao se k'o posran,
    Dok sam glupo sjedio,
    Crvenio i blijedio,
    Gotovo osijedio,
    Što mi je sve govorila,
    Samo da bi mi udovoljila.

    Kartama mi je na tren,
    Vratila svijet njen,
    Koji je negdje daleko,
    A možda i tu prijeko,
    Samo ja u njemu nisam bio.

    Sve ono što sam skrivao,
    Toj gatari sam otkrivao,
    Na trenutke u laži uživao,
    Volio i snivao,
    Da ćeš moja biti.

    Izašao sam ispod šatora,
    Kao neka utvara,
    Olakšan za koju novčanicu,
    Svjestan da ti neću kupiti vjenčanicu,
    Ma koliko me ona uvjeravala,
    Misli moje provjeravala.

    Opet uđoh u svijet melankolije,
    Tužnije i golije,
    Gledajući s beskrajnom čežnjom,
    Savladan novom težnjom,
    Naći neki novi izgovor,
    Samo da bih bio s tobom,
    U noći sumorno obojenoj,
    Odsjajima uličnih svjetiljki.
    ..©
     
    objavio jjbraddock 20. lipanj 2007 0:27:00 | Permalink | 6 Komentar(a)


  • 20. lipanj 2007 8:54:00, Blonde_Venera

    Dobro ti jutro....lijepo kao i uvijek..ugodan dan ti zelim.....

  • 20. lipanj 2007 11:46:00, aid007

    Ne više ići kod gatare. To si valjda shvatio i dobru pjesmicu napisao.

  • 20. lipanj 2007 14:53:00, medeja7

    Tvoje pjesme su uvijek ONAKO...TVOJE.Nice.Kiss.:)))

  • 21. lipanj 2007 9:38:00, mirisdunje

    dobro jutro, neka ti dan bude lijep i uspjesan....

  • 21. lipanj 2007 15:12:00, tisinaa

    ah ta gatara, no makar je pripomogla u pisanju stihova, lijepi pozdrav!

  • 25. lipanj 2007 19:26:00, crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran)

    lijepo kao i uvijek

  • sub - 16.06.2007
    Jesi li me ikada potražila
    Jesi li me ikada potražila,
    Prešutjela i odvažila,
    Jednostavno mi banula,
    Na vratima osvanula!

    Jesi li me ikada potražila,
    Iza jeseni žute,
    Iza svake minute,
    Nadolazeće zime,
    Pjesme moje rime,
    Proljeća daleka,
    Koje negdje čeka,
    Toploga ljeta,
    Iza kraja svijeta!

    Jesi li me ikada potražila,
    Iza neke rijeke,
    Duge i duboke,
    Iza nekih gora,
    Šumovitih zora,
    Tamo preko mora,
    Na nekome brodu,
    Jesi li imala tu slobodu,
    Potražiti me!

    Jesi li me ikada potražila,
    Ne znam ni kako, ni kada,
    Možda baš sada,
    Dok se misli množe,
    Glasovi ih razlože,
    Tišina posloži!

    Teško mi je u mojoj koži,
    Kada se bol množi,
    U krošnjama noći,
    Na koju se navikavaju oči,
    Jesi li me ikada,
    Baš me zanima,
    Poželjela vidjeti,
    Na kratko dodirnuti!

    Jesi li me ikada potražila,
    Bar malo poželjela,
    Ne znam što više reći,
    Usta mi ne puštaju glasa,
    Možda se samo tješim,
    U rimi pjesme ove tražim spasa,
    Dok mi duša izgubljeno luta,
    Po ne znam koliko puta,
    Pitam te fino,
    Zar je to teško reći,
    Izgovoriti par riječi,
    Umjesto od mene uteći,
    Jesi li me ikada potražila?

    Groznica me neumorno trese,
    Odgonetavam vrijeme staro,
    Znaš da mi je bilo stalo,
    A sada samujem bez ikakva smisla,
    Misao mi je nesuvisla,
    Nejasno pišem ove retke,
    Provirujem iz svoje krletke,
    Mudro se želim držati,
    Od gluposti suzdržati.

    Želim konačno vidjeti plavo nebo,
    Očišćeno i nepregledno,
    Doseći sve planete,
    Svemirom plutati,
    Osjetiti nove vatre,
    Neka rastu i plamte,
    Putovima posutim cvijećem,
    Da se uspavljujem,
    Bogu zahvaljujem,
    Jeli me ikada potražila.

    Ne želim više sjena da me prati,
    Srca izbodena strijelama,
    Pijanstvom moje praznine,
    Tajne duše dubine,
    Ne želim više biti na rubu bezdana,
    Čekati svakoga dana,
    Otkotrljati se bez cilja,
    Dok mi promiče zbilja,
    Vjetrom zametena,
    Lažima zavedena,
    Ne želim te više pitati,
    Jesi li me ikada poželjela,
    Bar jednom potražiti.!©
     
    objavio jjbraddock 16. lipanj 2007 17:58:00 | Permalink | 3 Komentar(a)


  • 16. lipanj 2007 18:15:00, medeja7

    Jako lijepo.Možda te je i potražila...tko zna...ali to srcem nije nikada pokazala.Bye.:)))

  • 17. lipanj 2007 14:56:00, selma

    :)

  • 17. lipanj 2007 20:43:00, tisinaa

    jako lijepo, lijepi pozdrav tebi prijatelju!



  • 11. lipanj 2007 20:04:00, medeja7

    jako pozitivno i oslobađajuće...u tvojim stihovima, večeras...Kiss.:)))

  • 12. lipanj 2007 8:04:00, berulia

    :-)

  • 12. lipanj 2007 8:12:00, janna

    koliko ju voliš....:)

  • 13. lipanj 2007 8:26:00, mirisdunje

    dobro jutro, lijep i uspjesan dan zelim....

  • 15. lipanj 2007 11:50:00, magicwings

    pozdrav ti ostavljam...pronasla sam te i ovdje, drago mi je zbog toga..:))

  • čet - 07.06.2007
    Kada te prebolim

    Ostale su samo uspomene,
    Dok jesen lišće vije, lutao sam bezciljno,
    Dok ljubav gasne,
    Neću više govoriti riječi strasne.

    Nećeš me prepoznati, kada te prebolim,
    Slomljen, ispijen, kao prebijen,
    Lažno se radujem svitanju novoga dana,
    Lica izborana.

    Nećeš me prepoznati, kada te prebolim,
    O, hoću li naći sreću
    Koju našao sam bio, ali nisam htio,
    Prepoznat nisam znao,
    Pa sam te olako pustio.

    Nećeš me prepoznati, kada te prebolim,
    Ponekad mi osmjeh ozari lice,
    Milo, blago, samilosno,
    Ali bol mi para grudi,
    Tijelo koje za tobom žudi.

    U bezdan ja ću tonut,
    Tonut lakše, brže, dublje,
    K'o meteor s visine.

    Nećeš me prepoznati, kada te prebolim,
    Kada nova sreća plovi, dođu izazovi,
    Savinut će se moja pleća,
    Ode ljubav najveća.

    Izvijam se, gubim, tonem,
    Svakim danom sve sam tiše,
    Prosula se misao moja,
    Ne mogu da si pomognem.

    Nećeš me prepoznati, kada te prebolim,
    Uzalud mi sav trud,
    Ne mogu da te zaboravim,
    Koliko bio sam lud.

    Jesen je, doći će zima, proljeće, ljeto,
    Godina, dvije, deset, odat će me bol.
    Umor me lomi, sve grđi i teži.

    Nećeš me prepoznati, kada te prebolim,
    A nekad nam lijepo bješe,
    Kada ljubio sam miris tvoj,
    Ne znam što put mi nosi,
    Evo, nova misao se rađa,
    Mene je odala bol,
    Padaju kapi patničkog znoja,
    Blijedi mi sve.

    Nećeš me prepoznati, kada te prebolim,
    Misliti ćeš da te ne volim,
    Da te ne volim, kada te prebolim...©
     
    objavio jjbraddock 7. lipanj 2007 12:30:00 | Permalink | 4 Komentar(a)


  • 7. lipanj 2007 13:13:00, medeja7

    Nemoj JE nikada preboliti...ostavimo vjetar da puše između NAŠIH duša...Kiss.:)))

  • 7. lipanj 2007 15:54:00, selma

    :)

  • 7. lipanj 2007 20:04:00, Auroraisa

    Imaš recept kako se to radi?...kako preboljeti?...

  • 7. lipanj 2007 23:27:00, Auroraisa

    Evo me još jednom...ovi stihovi su me se jako dojmili...došla sam još jednom ih pročitati...pozdrav prijatelju